Ljudska prava
Samo je promjena vremenskih prilika i ove godine spasila građane od gušenja zagađenim zrakom, i takva situacija se ponavlja iz zime u zimu. U januaru ove godine smo imali svega 7 dana u kojima prosječna dnevna vrijednost PM 10 čestica nije bila iznad 50 mikrograma po metru kubnom, što je granična vrijednost koja smije biti prekoračena najviše 35 dana godišnje
Samo je promjena vremenskih prilika i ove godine spasila građane od gušenja zagađenim zrakom, i takva situacija se ponavlja iz zime u zimu. U januaru ove godine smo imali svega 7 dana u kojima prosječna dnevna vrijednost PM 10 čestica nije bila iznad 50 mikrograma po metru kubnom, što je granična vrijednost koja smije biti prekoračena najviše 35 dana godišnje.[1] Nadležni ne čine ništa ili čine vrlo malo kako bi sljedeću zimu dočekali sa barem malo čistijim zrakom. Uglavnom se susrećemo sa isprikama kako je problem složene prirode, te da se rješenja ne mogu desiti preko noći. Preko noći sigurno ne mogu, ali iz dijagrama u nastavku teksta je vidljivo da se problem ne rješava, već naprotiv pogoršava zadnjih 6 godina. To je otprilike period u kojem je jedan milionski Peking uspio prepoloviti svoje lokalne emisije u zrak. Očigledno da nam treba drugi način percepcije problema i radikalniji zaokret prema njegovom rješavanju.
Zagađenje zraka dugo je bilo posmatrano isključivo kao okolišni i zdravstveni problem, ali se unazad par godina globalno počinje posmatrati i kao pitanje ljudskih prava. Zagađenost zraka dovodi do 3.300 prijevremenih smrti u Bosni i Hercegovini podaci su iz najnovijeg izvještaja Svjetske banke. Koji se procent od te brojke odnosi na djecu, na najmlađe, podaci o tome ne govore. Valjda je sada svima u državi jasno da je ovo zdravstvena kriza koja se mora hitno riješiti.
Zagađenje zraka krši prava na život, zdravlje, prava djeteta, a također krši pravo na život u zdravom i održivom okruženju, navodi UN-ov specijalni izvjestilac za ljudska prava i okoliš gospodin David R. Boyd. U svom izvještaju iz 2019. godine Boyd ističe korake koje su države članice UN-a dužne poduzeti kako bi ispunile svoje obveze iz područja ljudskih prava smanjujući zagađenje zraka na prihvatljive razine. Budući da različite sredine imaju različite izvore zagađenja, termoelektrane koje spaljuju ugalj u nekim, ili druga prljava industrijska postrojenja, prljavi saobraćaj ili neodgovarajuća kućna ložišta u drugim, rješenja za navedene izvore zagađenja mogu se razlikovati od mjesta do mjesta, ali svi znamo da rješenja postoje i znamo koja su to rješenja. Jedno od ključnih rješenja je prestanak korištenja uglja, nešto oko čega su se države od Kanade preko Britanije pa do EU već složile da naprave tu promjenu. Nadalje aktivnosti uključuju monitoring kvalitete zraka, identificiranje glavnih izvora zagađenja zraka, edukaciju i angažiranje javnosti o onečišćenju zraka, te donošenje zakonskih propisa i standarda i njihova dosljedna provedba za ograničavanje zagađenja. Različiti nivoi vlasti, uključujući i državni nivo, bi također trebali napraviti akcione planove za kvalitetu zraka.
Snaga pristupa rješavanju problema kvalitete zraka kroz prizmu ljudskih prava trebala bi poslužiti za ubrzavanje aktivnosti, globalno je prevladavajuće mišljenje. Naime, umjesto da se državama dopusti da odluče žele li se suočiti s problemom, jasno je da sada one apsolutno imaju zakonske obveze za rješavanje zagađenja zraka. Stvaranje ovog ljudskog prava može stvarno osnažiti milijarde ljudi širom svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini, koji se bore za svoje pravo da dišu čist zrak.
Ako vlasti rade na rješavanju problema zagađenosti zraka, one mogu ne samo spasiti živote već i učinkovito djelovati na suzbijanju klimatskih promjena. Zagađenje zraka i klimatske promjene vrlo su usko povezane. Ako poduzmemo korake da se pozabavimo zagađivanjem zraka, ako se pravilno radi, možemo se pozabaviti i klimatskim promjenama. Vlade u pojedinim zemljama već su se suočile s tužbama za ugrožavanje ljudskih prava zbog zagađenja zraka, te su bile prisiljene na akciju. Snažnija usredotočenost na prijetnje ljudskim pravima zbog zagađenja zraka trebala bi pomoći vladama da poguraju mjere prije nego što nastanu tužbe. Ono što želimo da vlasti učine su preventivne akcije, a ne samo djelovanje nakon što ih se pokrene na sudu ili kad se ljudi razbole.
Međutim, postavlja se pitanje kako pravo na čist zrak kao osnovno ljudsko pravo predstaviti u zemlji koja se zaštitom ljudskih prava baš i ne može pohvaliti. Ako država nije spremna zaštiti druga osnovna ljudska prava, zašto bi se zauzela za pravo na čist zrak?
Važno je objasniti da ljudska prava pripadaju pojedincima već samim time što su ljudska bića, a ne zbog toga što je tako zapisano u nekom zakonskom tekstu. Država ljudska prava ne propisuje niti ne odobrava, već garantira njihovu zaštitu, pa tako i Bosna i Hercegovina. Upravo zbog toga ljudska prava su iznad države i ona ih mora poštovati. Međutim, stanje ljudskih prava ne ovisi samo o aktivnostima države, već i o nama samima. Svakom od nas pojedinačno. Ako smo do sada i bili spremni da progledamo kroz prste kako država diskriminira pojedince ili grupe, da li ćemo isto tako nijemo posmatrati dok se krši pravo naše djece na čist zrak i time ugrožava njihovo zdravlje i budućnost. Imajmo na umu riječi njemačkog filozofa i pisca Heinricha Bölla „Pravo koje se ne koristi odumire“.
Postavljanje ljudskih prava u središte pitanja zaštite okoliša bilo bi korisno svima, bez obzira na to u kojem gradu ili entitetu žive, čime se bave i kakav im je ekonomski status. Svi bismo imali koristi od čistijeg zraka, vode i tla, kao i generacije koje dolaze nakon nas. Osiguravanjem zaštite najugroženijih ljudi u društvu, poput naše djece, osigurat će se zaštita cjelokupne zajednice.
